Analiza najpoznatijega djela

Najponatije djelo Maurica Ravela jest Boléro, u izvedbi poznatoga dirigenta Andréa Rieua.

Glazbene sastavnice Ravelova Boléra izuzetno su jednostavne, ali pažljivo oblikovane. Tempo je stalan i ne mijenja se tijekom cijele skladbe, što stvara osjećaj postojanosti i ritmičke čvrstoće. Dinamika se razvija postupno – skladba započinje vrlo tiho, gotovo neprimjetno, a kroz stalno ponavljanje teme orkestar sve više pojačava zvuk dok ne dosegne veličanstven i snažan završetak. Melodija je kratka i jednostavna, sastavljena od osam taktova koji se ponavljaju cijelo vrijeme, ali svaki put u izvedbi različitih instrumenata. Ritam je ključni element Boléra – neprekidni udarci bubnja stvaraju temelj cijele skladbe i daju joj prepoznatljiv, gotovo hipnotički karakter. Harmonija je vrlo jednostavna, gotovo statična, što dodatno naglašava važnost boje zvuka i orkestracije. Slog je homofon, jer se melodija uvijek ističe iznad pratnje, dok Ravel mijenja instrumente i kombinacije kako bi stvorio bogat i raznolik zvučni dojam.